Mentalno zdravlje na radu u eri digitalizacije: između prava na dostupnost i prava na odmor

Šta se dešava kada radni dan više nema jasnu granicu? Kada poslovni mejlovi, pozivi i poruke stižu i nakon završetka radnog vremena, a od zaposlenog se očekuje da bude dostupan i uveče, tokom vikenda ili godišnjeg odmora? Upravo pitanjima koja se nalaze na granici između digitalizacije, radnih prava i mentalnog zdravlja bavi se dr Sanja Zlatanović, viša naučna saradnica Instituta društvenih nauka i autorka nove knjige u izdanju IDN-a – Radna prava i mentalno zdravlje u eri digitalizacije: izazovi, mogućnosti i perspektive bezbednosti i zaštite na radu.

U razgovoru za sajt Instituta društvenih nauka, dr Zlatanović govori o tome kako nove tehnologije menjaju organizaciju rada, kakve posledice to može imati po bezbednost i zdravlje zaposlenih i kako se u uslovima stalne povezanosti može očuvati granica između profesionalnog i privatnog života.

Knjiga u središte pažnje postavlja zaštitu zdravlja zaposlenih u uslovima u kojima tehnologija sve više prožima radni proces. Posebno se razmatraju mentalno zdravlje, psihosocijalni rizici i odgovornost poslodavaca za njihovo prepoznavanje i prevenciju.

Kada se govori o radnim pravima, pažnja se tradicionalno usmerava na radno vreme, zaradu, uslove rada i pravo na odmor. Međutim, sve je značajnije pitanje kako organizacija rada utiče na mentalno zdravlje zaposlenih. Prema tumačenju dr Zlatanović, pravo na mentalno zdravlje na radu ne treba posmatrati kao potpuno novo i izdvojeno pravo, već kao deo šireg prava na bezbednost i zdravlje na radu. Takav pristup u skladu je i sa savremenim međunarodnim standardima, uključujući dokument Svetske zdravstvene organizacije i Međunarodne organizacije rada „Mental health at work“ iz 2022. godine.

„Danas se sve više govori o integralnom konceptu zaštite zdravlja, koji obuhvata i mentalno zdravlje i prevenciju psihosocijalnih rizika“, naglašava dr Zlatanović.

Psihosocijalni rizici mogu biti povezani sa prekomernim obimom posla, intenzitetom i tempom rada, nedostatkom autonomije, nejasno definisanim ulogama, lošom komunikacijom i nedostatkom podrške, ali i sa nasiljem i uznemiravanjem na radu ili narušavanjem ravnoteže između poslovnog i privatnog života.

„Psihosocijalni rizici nisu samo individualni problem zaposlenog. Oni mogu proizlaziti iz načina na koji je rad organizovan i upravljan.“

Zato način organizacije rada koji stvara rizik po bezbednost i zdravlje zaposlenih postaje i pitanje radnopravne zaštite.

„Ako način organizacije rada stvara rizik po bezbednost i zdravlje zaposlenih, onda to postaje i pitanje radnopravne zaštite“, napominje takođe dr Sanja Zlatanović.

Digitalizacija je istovremeno donela fleksibilniju organizaciju rada, bržu komunikaciju i mogućnost rada na daljinu, ali je učinila i da poslovna komunikacija bude dostupna praktično u svakom trenutku. Mejlovi, telefonski pozivi i poruke mogu stizati nakon završetka radnog vremena, tokom vikenda ili godišnjeg odmora.

Sam tehnološki potencijal za stalnu dostupnost nije nužno problem. On nastaje onda kada mogućnost komunikacije preraste u očekivanje da zaposleni bude dostupan bez obzira na to da li je radno vreme završeno. Tako se granica između poslovnog i privatnog života pomera, što može dovesti do produženja radnog vremena, narušavanja odmora i povećanog opterećenja.

„Digitalizacija sama po sebi nije ni dobra ni loša za mentalno zdravlje. Ključno je kako organizujemo rad u digitalnom okruženju i kako obezbeđujemo zaštitu privatnog života zaposlenih nakon radnog vremena“, ističe dr Zlatanović.

U tom kontekstu posebno se izdvaja pravo na digitalnu nedostupnost. Njegovi koreni mogu se pronaći u tradicionalnim principima radnog prava, pre svega u ograničenju radnog vremena i pravu na odmor i razonodu. Digitalizacija je, međutim, učinila granicu između radnog i slobodnog vremena znatno propusnijom.

Zbog toga se postavlja pitanje da li pravo na digitalnu nedostupnost treba posmatrati kao novo, posebno pravo ili kao mehanizam za ostvarivanje već postojećih prava u uslovima digitalnog rada. Iz perspektive radnog prava, dr Zlatanović ga pre svega vidi kao način da se pravo na ograničeno radno vreme i odmor efikasnije ostvari u uslovima savremenih tehnologija.

„Ako zaposleni ima pravo na ograničeno radno vreme i pravo na odmor i razonodu, onda već postoji pravna granica između vremena koje je namenjeno radu i vremena koje nije namenjeno radu.“

Svrha ovakve zaštite nije samo da se zaposlenom omogući da ne odgovara na poruke nakon radnog vremena, već i da se očuva njegovo zdravlje.

„Njegov cilj je, između ostalog, zaštita bezbednosti i zdravlja zaposlenog, uključujući zaštitu od psihosocijalnih rizika“, podvlači dr Sanja Zlatanović.

Odgovornost poslodavca za bezbednost i zdravlje na radu, stoga, ne može se svesti samo na sprečavanje fizičkih povreda. Savremeni pristup podrazumeva i prepoznavanje uslova koji mogu negativno uticati na mentalno zdravlje – naglašava dr Sanja Zlatanović – od obima i tempa rada i radnog vremena, do načina komunikacije, stepena autonomije i odnosa među zaposlenima.

„Mentalno zdravlje ne može biti posmatrano samo kao individualna odgovornost zaposlenog. Kada rizik proizlazi iz načina na koji je rad organizovan, postoji i odgovornost poslodavca da takav rizik prepozna i preduzme odgovarajuće preventivne mere.“

Posebno osetljivo pitanje u digitalnom radnom okruženju jeste granica između profesionalne odgovornosti i stalne dostupnosti. Zaposleni može biti odgovoran za svoje poslovne zadatke, ali to ne znači da mora biti dostupan u svakom trenutku. Ključno je da li je dostupnost stvar njegovog izbora ili organizaciono očekivanje poslodavca.

Ukoliko se od zaposlenog očekuje da odgovara na poruke i pozive uveče, tokom vikenda ili godišnjeg odmora, onda više nije reč samo o individualnom izboru, već o načinu organizacije rada.

„Granica je, po mom mišljenju, upravo u tome da li je dostupnost izbor zaposlenog ili organizaciono očekivanje poslodavca“, kaže dr Zlatanović.

Upravo u toj granici susreću se pitanja radnog prava, organizacije rada, digitalizacije i mentalnog zdravlja. Tehnologija je promenila način na koji radimo, takođe ocenjuje dr Zlatanović, ali nije ukinula potrebu za jasnom granicom između vremena posvećenog radu i vremena namenjenog odmoru.

„Mislim da je jedan od najvećih izazova digitalnog doba upravo ponovno uspostavljanje jasne granice između vremena za rad i vremena u kojem zaposleni ima pravo da ne radi. To nije samo pitanje produktivnosti, već i dostojanstva, zdravlja i kvaliteta života zaposlenih.“

Knjiga dr Sanje Zlatanović Radna prava i mentalno zdravlje u eri digitalizacije: izazovi, mogućnosti i perspektive bezbednosti i zaštite na radu posebno je značajna jer otvara važna pitanja o tome kako u uslovima sve intenzivnije upotrebe tehnologije očuvati prava zaposlenih, prepoznati psihosocijalne rizike i prilagoditi organizaciju rada i mehanizme zaštite izazovima digitalnog doba.

Podelite sadržaj:

Facebook
Twitter
LinkedIn
Telegram
WhatsApp
Email

Javni konkurs za popunjavanje radnog mesta – direktor Instituta društvenih nauka

Datum objave:

Rok za prijavljivanje:

2. 11. 2026.

Naziv istraživanja ide ovde

Kratak opis istraživanja ide ovde u maksimalno dve ili tri rečenice

Rok za prijavljivanje:

Unesite pojam pretrage