Predavanje Anje Žujović „Ljudske potrebe su glasne i u tišini“ bilo je posvećeno socio-kulturnoj perspektivi i priznanju zajednice gluvih kao potkulturne jezičke manjine. Dugi niz godina na gluvoću se gledalo kao na fizički nedostatak, odnosno medicinsko oštećenje, sa uglavnom negativnom konotacijom. Danas se takav model sve više preispituje, uz naglašavanje specifičnosti i snage gluvih osoba, pri čemu se pripadnost zajednici gluvih može opažati i kao pozitivna vrednost.
Posebna žiža predavanja bili su izazovi s kojima suočavaju gluve osobe usled barijera u komunikaciji, a što neretko vodi društvenoj izolaciji i teškoćama u ostvarivanju potencijala u različitim životnim domenima. Gluve osobe prati osećaj konfuzije i izostavljenosti, ali i teškoće u ostvarivanju pripadnosti među vršnjacima i tretiranju kao jednakih.
Jedan od vidova pomoći u prevazilaženju prepreka u komunikaciji svakako je priznavanje znakovnog jezika kao ravnopravnog jezika. U tom smislu, naglašeno je da većini gluvih osoba znakovni jezik nije maternji jezik i da se sa istim pojedine gluve osobe susreću tek u zrelom dobu. Jedan od razloga svakako je nedovoljan broj tumača koji poznaju znakovni jezik.
Tokom diskusije istaknuto je da ne postoji adekvatan sistemski i institucionalni okvir za angažovanje tumača i da su tumači mahom članovi porodice ili prijatelji gluvih osoba.
Predavanje je deo ciklusa predavanja novopridošlih koleginica i kolega u IDN.
