Mihailo Đurić

Godina sticanja najvišeg stepena stručne spreme

Mihailo Đurić (1925–2011) bio je filozof, sociolog, univerzitetski profesor i akademik Srpske akademije nauka i umetnosti.

Posebno je poznat po radovima o Ničeu i Hajdegeru. Bio je redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu i takođe je predavao na nekoliko fakulteta i seminara u Srbiji i inostranstvu.

Doktorirao je 1954. na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gde je iste godine izabran za asistenta; vanredni profesor je postao 1964, a redovni 1969. Predavao je Istoriju političkih teorija, Opštu sociologiju i Metodologiju društvenih nauka.

Đurić je udaljen s Univerziteta, sudski gonjen i osuđen na dve godine zatvora jula 1972. (kasnije umanjeno na devet meseci) zbog govora održanog marta 1971. u vezi s ustavnim amandmanima (kasnije objavljenom u Analima Pravnog fakulteta u Beogradu pod naslovom „Smišljene smutnje“) i članka „Kamen razdora“ objavljenom u časopisu Umetnost br. 27–28 za 1971. godinu.

Od 1974. do 1989. Đurić je bio naučni savetnik u Institutu društvenih nauka u Beogradu. U isto vreme aktivan je kao gostujući profesor filozofije na univerzitetima u Beču, Zapadnom Berlinu i Augsburgu i drži predavanja i na mnogim drugim nemačkim i austrijskim univerzitetima. Godine 1989. biva rehabilitovan i vraća se na Pravni fakultet.

Od 1981. do 1991. bio je direktor internacionalnih seminara o Ničeovoj filozofiji u Međuuniverzitetskom centru u Dubrovniku. Od 1985. do smrti bio je predsednik Naučnog veća Instituta za filozofiju Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda za 1990. godinu. Bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu i Evropske akademije nauka i umetnosti u Salcburgu.

(Izvor: Vikipedija)

Odabrani radovi

  • Ideja prirodnog prava kod grčkih sofista, 1954.
  • Humanizam kao politički ideal: ogled o grčkoj kulturi, 1968.
  • Problemi sociološkog metoda, 1962.
  • Sociologija Maksa Vebera, 1964.
  • Iskustvo razlike: suočavanja s vremenom, 1994.
  • Stihija savremenosti, 1997.
  • Niče i metafizika, 1984.
  • Putevi ka Ničeu: prilozi filozofiji budućnosti, 1992.
  • Izazov nihilizma, 1986.
  • O potrebi filozofije danas: filozofija između Istoka i Zapada, 1999.
  • Poreklo i budućnost Evrope, 2001.
  • Krhko ljudsko dobro: aktuelnost Aristotelove praktičke filozofije, 2002.
  • Mythos, Wissenschaft, Ideologie: ein Problemaufriss, Amsterdam 1979.
  • Nietzsche and die Metaphysik, Berlin 1985.
  • Kunst und Wissenschaft bei Nietzsche, Würzburg, 1986.
  • Nietzsches Begirff der Philosophie, Würzburg, 1990.
  • Die Serbische Philosophie heute, München, 1993.
Unesite pojam pretrage
Skip to content