Iako rodne uloge nisu jedini niti dominantan faktor koji utiče na odluku o roditeljstvu, koncept rodne ravnopravnosti predstavlja nužan okvir koji treba uzeti u obzir pri kreiranju politika rađanja – istakla je Ankica Šobot, autorka knjige Niske stope rađanja i rodne uloge: Teorijski okvir i praktični izazovi, predstavljene u okviru ciklusa „Razgovori o knjigama Instituta društvenih nauka – Pričajmo o…“.
Šobot je prikazala osnovne rezultate svog istraživanja, naglasivši da knjiga ima za cilj da ponudi teorijski i analitički okvir za razumevanje veze između rodne ravnopravnosti i fertiliteta – odnosno da odgovori na pitanje na koji način različiti režimi rodnih odnosa utiču na stopu rađanja. Posebno je podvukla da javne politike treba usmeriti na podršku porodicama i olakšavanje porodičnog života, jer podsticaj rađanju prirodno proizilazi iz boljeg kvaliteta života, a ne obrnuto.
Na njeno izlaganje nadovezala se prof. dr Mirjana Bobić sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, podsetivši na pionirski rad Marine Blagojević Hjuson i njeno tumačenje roda u kontekstu pojma poluperiferije. Ona je ukazala da odluka o roditeljstvu, a naročito o rođenju drugog ili trećeg deteta, najviše zavisi od kvaliteta života žene nakon prvog porođaja: da li ima podršku partnera, ravnopravnu podelu obaveza, mogućnost usaglašavanja karijere i porodičnog života i očuvanja ekonomske stabilnosti.
Takođe je naglasila i snažnu povezanost stepena demokratije sa uslovima za realizaciju ličnih i profesionalnih želja, ističući da u društvima sa slabije razvijenom demokratijom i dalje dominiraju patrijarhalni modeli i tradicionalno shvatanje majčinstva.
Doc. dr Dragan Stanojević sa istog fakulteta fokusirao se na vrednosnu tranziciju roditeljstva – od patrijarhalnog ka rodno egalitarnom modelu. Dok je tokom 20. veka dominirao model braka sa jasno podeljenim rodnim ulogama, savremena partnerstva zasnivaju se na potrebi za većom kompatibilnošću i razumevanjem individualnih potreba. Upravo ta složenost odnosa, istakao je, utiče na krhkost savremenih partnerstava i na odluku o dobijanju više od jednog deteta – što je češće kod parova koji dele iste vrednosne orijentacije, bez obzira da li su one tradicionalne ili egalitarne.
Istovremeno je ukazao i na fenomen sve većeg broja osoba koje ne ulaze u partnerstvo i roditeljstvo – visoko obrazovanih žena iz urbanih sredina i nisko obrazovanih muškaraca iz ruralnih. Istakao je i sve prisutniju promenu identiteta muškaraca: od pasivnog ka aktivnom ocu koji ravnopravno učestvuje u odrastanju dece i svakodnevnim porodičnim obavezama.
U diskusiji koja je usledila, otvorena su brojna pitanja o načinu na koji se rodna pitanja prožimaju sa ekonomskom nesigurnošću, promenama društvenih i kulturnih normi, kao i rastućom potrebom pojedinaca za obrazovanjem i samoostvarenjem. Zaključeno je da je za bolje razumevanje odnosa roda i roditeljstva neophodan multidisciplinarni pristup, koji će omogućiti da javne politike budu zasnovane na realnim potrebama savremenih porodica.
Ciklus „Razgovori o knjigama Instituta društvenih nauka – Pričajmo o…“ posvećen je publikacijama IDN-a. Kroz razgovor sa autorkama i autorima predstavljaju se rezultati istraživanja, sagledava širi naučni kontekst i ukazuje na relevantnost teme za društvo i javne politike.
Urednica ciklusa je dr Irena Ristić.